Čarobna knjiga

Razlog mog odsustva mnogi od vas znaju, a za one koji nisu upućeni mogu pročitati ovdje. Zahvaljujem se svima od srca koji su me kontaktirali na razne načine nakon čitanja posta i uputili riječi podrške i suosjećanja, divni ste! ♥ 

Ne znam koliko ću biti redovna sa pisanjem postova jer je ispred mene sigurno težak period nakon gubitka, ali jedno sigurno znam, a to je da želim još više raditi, učiti i napredovati. Tata mi je bio ogromna podrška tako da ne smijem dozvoliti tuzi da me savlada. Znam da više nikad ništa neće biti isto ali znam i osjećam da bih ga sigurno razočarala kada bih krenula suprotno od onoga što sam radila i što me je činilo sretnom dok je on bio tu. 

Obzirom da radim od kuće, tata je bio prisutan u skoro svakom momentu i 'nadgledao' je moj rad. Radovali smo se svakoj uspješnoj kreaciji, tješio me je onda kada nisam bila zadovoljna, savjetovao me je, slušao moja glasna razmišljanja, davao mi svoj alat, popravljao onaj koji sam oštećivala, a da ne govorim koliko mi je njegovo iskustvo i znanje o metalnim alatima i šmirglanju pomoglo da mnogim od njih produžim rok trajanja. Bio je najbolji kritičar na svijetu jer nije nikad imao ništa loše za reći. :) Bio je tu tada, a za mene je tu i sada. Najdraži odu sa vidika ali nikad ne odu iz srca i misli. Uvijek su tu pored nas.

Nesanica koja dođe kao logičan slijed nakon svega učinila je da donesem neke odluke. Bilo ih je mnogo, neke su vezane za ovo čime se bavim i zbog čega me pratite pa ću u narednom periodu o tome pisati... Jedna od prvih odluka je prijaviti se na takmičenje.

Gledajući po hiljadu puta foldere sa fotografijama gdje su zabilježeni sretni trenuci sa mojim ocem, odlučim skrenuti misli da me val tuge koji je naišao ne uguši. Klikam na prvi naslov iz svog bookmarks-a i nailazim na 'neku' stranicu o minijaturama i ugledam konkurs za takmičenje. Rok prijave - imam još jedan dan! Pogledam uslove, kroz glavu mi prolazi "mogla bih se prijaviti". Ispunjavam podatke, ubacujem fotografiju minijatura od prošle godine za koju već mislim da neće proći ali hajde, kao da je to sada važno, kako god bude, bitno je učestvovati. Pogledam radove ostalih učesnika, odlični su, a onda nailazim na neke, primjetim da su fulili temu i tako utješim sebe da ću ako ništa bar biti primjećena od strane žirija iz razloga što znam da su minijature kvalitetne, a fotografija sasvim solidna za konkurs tog tipa. Takmičenje je bilo posvećeno Svjetskom danu knjige, a organizatori su odlučili najbolju fotografiju minijature nagraditi knjigom.

Ta daaa... Osvojila sam nagradu! 

Iskreno, nisam se nadala da ću osvojiti nagradu jer je učestvovao veliki broj minijaturista, a većinom su svi iz Velike Britanije, a sjedište organizatora je u Lewes-u. Kao što možete vidjeti na čestitki prvi put sam svoje minijature pokazala urednicima The Dolls' House Magazine-a. 

Ova knjiga kao da je imala čaroban učinak. 
Došla je u pravo vrijeme, donijela veliku radost i podstakla me da krenem dalje.

Nekoliko crtica o knjizi... 

Naslovna strana osvojene knjige

Dvanaestogodišnjakinja Birdie je bila nevjerovatno talentovana. 

Napravila je papirnu kuću za lutke u vidu knjige, izražavajući se kroz medij kolaž. 

U ovoj knjizi pisac i fotograf Eric Boman na zabavan način predstavlja pozadinu nastajanja papirne kuće sa mnogo prostorija, papirnih lutkica, odjeće i aksesoara. 

Sve fotografije u knjizi su iz originalne kolekcije koju je pisac pronašao u porodičnom albumu djevojčice. 

 

Detalj iz knjige 
Jedan od načina kako je djevojčica Birdie čuvala papirne aksesoare.

 

Papirne lutkice i odjeća
Čisti talenat, nevjerovatan osjećaj za linijski crtež i kolorit. Ovo su prava mala umjetnička djela. 

Tamam kad sam pregledala knjigu i došla do posljednje stranice uslijedilo je iznenađenje! 

Na korici sam ugledala džep u kojem  su se nalazile papirne lutke i odjevni predmeti iz izvorne zbirke.

♥♥♥♥

Ovo takmičenje nije od nekog bitnog značaja, ali je velika je satisfakcija da ljudi koji vode ovaj svjetski mjesečnik za umjetnike minijaturiste i kolekcionare odaberu  baš moje minijature, to mora nešto značiti.

Za mene će ova predivna knjiga biti simbol mog povratka na stazu koja vodi u svijet minijaturne umjetnosti.

 Nova kolekcija nakita i minijatura je u pripremi, uskoro se vraćam kreiranju. 

Poželite mi sreću! :) 

♥ mmm....