19. svi 2014.

Prvi tužni post na blogu

Evo već sat vremena razmišljam kako da počnem pisati ovaj post. Počnem pa stanem. Napišem pa izbrišem. Nisam baš koncentrisana. Tuga je u pitanju. Sigurna sam da znate zbog čega.

Najveća poplava u posljednjih 120. godina. 

Sad sam duboko udahnula...


"Jučer sam imao sve, danas nemam ništa." 
Riječi su jednog čovjeka koji je gledao kako mu se pred očima ruši kuća. Nakon nekoliko sati, nestalo je cijelo selo u kojem je živio. 


"Nije mi sine žao zemljišta, niti kuće... Žao mi je sine, što nemam više vremena da gradim nešto novo, a gdje proživjeti ovo što mi je ostalo?" 
Pitao se dedo sa suzama u očima. 

Nakon ova dva citata stavite sebe u njihovu poziciju bar dvije minute. 


Da se nikad nikom ne desi! 

Klikom na srce pomozite Bosni i Hercegovini i Srbiji! 

BiH

Srbija 

Čula sam se sa prijateljima iz Srbije, srećom većina je na sigurnom! 
Oni me redovno izvještavaju o svemu što se tamo događa. 


Ne znam da li ima Slavonaca koji me prate? Nadam se da ste svi dobro! 

Kako su moji blog prijatelji iz Srbije sa kojima se nisam čula? 
Iskreno se nadam da ste svi dobro i na sigurnom!

Pozdrav svima! 

P.s Želite saznati  više informacije kako pomoći ugroženima u Bosni i Hercegovini i Srbiji pišite mi na mail!